Facebook

Redovni susreti Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) su 2. i 4. subota u mjesecu.

Hodočašće braće iz OFS-a HKŽ Frankfurt am Main Vukovaru (Slavonija-Posavina) 25-30.10.2022
U noći 25.listopada ove godine sedmero braće iz OFS-a s duhovnim asistentom fra Petrom Komljenovićem uputilo se put Vukovara kako bi posjetili mjesto posebnog pijateta i odali počast gradu heroju i njegovim hrabrim braniteljima.


Na putu za Vukovar svratili smo u Zagreb i posjetili našu sestru Katu i brata Luku u njihovom domu, da bi se potom uputili u župu i svetište sv.Ante Padovanskog na svetom Duhu gdje nas je domaćin fra Stjepan Brčina radosno primio i upoznao sa svetištem.
U gradu smo se susreli s našim bratom bivšim ministrom bratstva Antom Miljkom I tako radosna srca uputili I slavili svetu misu u samostanu Gospe Lurdske na koju su nam se priključili sestra Ana Fruk, Zdenko Babić i Dinko Ivošević.
Nakon zajedničkog druženja uputili smo se na maksimirski stadion gdje smo pogledali utakmicu Dinama te se umorni uputili u dom obitelji Bošnjak na prenoćište.
Nakon molitve i doručka u obiteljskom domu Dragice i Tomislava Ivošević ( roditelja od brata Nine i Domagoja) napustili smo Zagreb.
Uputili smo se prema Vukovaru u župu sv.Filipa i Jakova gdje su nas domaćini župnik fra Ivica Jagodić i fra Matija Marijić vikar srdačno primili i smjestili u kuću sv.Franje u sklopu samostana.
Potom smo pogledali kratki film o stradanja Vukovara u Domovinskom ratu da bi nas fratri u Vukovaru upoznali sa svim znamenostima u samostanu, poviješću, očuvanju, stradanju i ponovnoj izgradnji crkve i samostana kojeg su razorili srbo-četničke postrojbe.
Uslijedilo je razgledavanje Franjevačkog muzeja Vukovar i posebno oduševljenje viđenim.
Uslijedio je posjet Vukovarskom vodotornju, u smiraj dana, s prekrasnim prizorima zalaska sunca gdje su nas obuzela sjećanja i ponos na hrabre i odvažne branitelje grada, da bi potom na nakanu za sve branitelje i žrtve slavili svetu misu skupa s fratrima i pukom herojskog grada.
Nakon mise prošetali smo gradom puni ponosa i sjete, pomolili se kod spomen obilježja Jean-Michel Nicollier, presli granicu na pola mosta između Srijema i Slavonije kako bi se uputili do Spomen križa na ušću Vuke u Dunav posvećen žrtvama za slobodnu, neovisnu, i nezavisnu hrvatsku državu.
Sutradan nakon jutarnje svete mise uputili smo se obilazak svih memorijalnih spomenika i spomen obilježja u gradu Vukovaru.
Prvo od njih bilo je Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti gdje smo ispred biste hrvatskog junaka obrane Vukovara i domoljuba general-bojnika Blage Zadre pomolili se i zapalili svijeće za njega i sve branitelje na Trpinjskoj koji su dali svoje živote.
Preko puta u caffe baru Mustang susreli smo njegove suborce te pogledali spomen sobu posvećenu hrabrim braniteljima „trpinjske“, a nakon toga posjetili mjesto pogibije Blage Zadre.
Potom smo se uputili u Borovo Selo kako bi odali počast ispred spomen obilježja dvanaestorici hrvatskih policajaca koji su ubijeni iz zasjede.
Uslijedio je posjet bolnici Vukovar tj. Mjestu sjećanja Vukovrska bolnica 1991 i muzejski postav koji dočarava svu patnju i bol kojeg su pretrpjeli svi oni koji su se tada nalazili u podrumskim prostorijama bolnice.
Blagoslov koji je uslijedio nakon posjete bolnici bila je zajednički izmoljena krunica s aktivisticama 40.dana za život iz Vukovara.
Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar bila je naša slijedeća destinacija kako bi pogledali mjesto svih aktivnosti vezano zu sjećanja na Domovinski rat.
Pet kilometara dalje posjetili smo mjesto najvećeg zločina u Domovinskom ratu Spomen Dom Ovčaru. Hangar u kojem su pobunjeni srbi 20.studenog 1991.godine dovezli više od 260 hrvatskih branitelja i civila iz vukovarske bolnice. Njih 200 smaknuto je nakon strašnih tortura hicima i zakopano u duboku jamu bez ikakvih obilježja, gdje smo se također pomolili te zapalili svijeće.
A onda kao blagoslov, neopisiva zahvalnost s suzom u oku, uslijedio je posjet Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata. Na mjestu masovne grobnice postavljeno je 938 bijelih mramornih križeva a dominira brončano obilježje s vječnim plamenom.
Tu smo se zadržali u šutnji, zahvalnosti, molitvi, sjećanju, ponosu na sve poginule, jer zahvaljujući ponajviše njima i njihovom hrabrom otporu i davanju svojih života hodamo slobodnom Lijepom našom Domovinom.
Nakon svega uputili smo se u Ilok točnije u župu sv.Ivana Kapistrana kod našeg dragog fra Grgura Blaževića gvardijana i župnika koji nam je ukratko ispričao i pokazao crkvu gdje smo se u kapeli pomolili ispred relikvija sv.Ivana Kapistrana . Samostanske prostorije su nas također oduševile a tek prekrasni pogledi iz samostana i postavi slika jednostavno za svu preporuku posjeta.
Uslijedio je posjet Iločkim podrumima gdje smo uz stručno vodstvo bili upoznati s proizvodnjom, skladištenjem i čuvanjem poznatih nadaleko Iločkih vina. Na kraju dana kušali smo i najbolji otkoštani fiš na svijetu u hotelu Dunav gdje smo naravno i zapjevali s osobljem.
Sutradan, u petak 28.listopada, nakon svete mise, doručka u samostanu te nezaobilaznog druženja s fra Matijom i fra Ivicom uputili smo se u posjet Posavini. Usput smo slučajno susreli bivšeg branitelja i saborskog zastupnika Stevu Culeja.
Posjetili smo dom brata Mate, zapjevali s mladenkom u susjedstvu, posjetili grob Matinog prijatelja u Orašju a nakon toga uputili se u samostan Uznesenja blažene djevice Marije u Tolisi gdje nas je dočekao fra Perica Martinovic duhovni asistent OFS-a Tolisa koji nas je iscrpno upoznao s poviješću toliške crkve i tog kraja. Nije zaboravio reći da su u tim strašnim ratnim vremenima fratri otvorili samostan i u podrumima samostanske kuće je bila Ratna bolnica za prijem ranjenika.
Potom smo pogledili prekrasni novootvoreni muzej „Vrata Bosne“, gdje nam je fra Perica detaljno opisivao svaki eksponat te pročitao nekoliko redaka iz latinskog misala naravno uz prijevod na hrvatski.
Uslijedilo je druženje u samostanu gdje su nam se pridružili gvardijan fra Mario Jurić, fra Zvonko Benković i fra Marinko Živković. Pri izlasku iz samostana Tolisa kratko smo upoznali voditeljicu zbora Adoro Mariju Nedić te članice Magdalenu i Katarinu, koje su upravo predstavljale spot za CMC televiziju te otpjavali zajedno s njima duhovnu pjesmu.
Naravno nezaobilazni su bili ćevapi koje smo slasno pojeli.
Poslije smo posjetili rodno mjesto brata Mate Vidovice, pomolili smo se na grobu njegovih roditelja i na centralnom križu za sve branitelje.
Posjetili njegovu rodnu kuću i brata Ivu s obitelji, te jedan OPG gdje smo kupili suvenire iz tog kraja a potom otišli prema njegovoj sestri Mandi i zetu iliji u obližnje mjesto Krepšić gdje smo se rastali s pjesmom na usnama.
Nakon posjeta Posavini, po povratku u Slavoniju, svratili smo u posjet našoj dragoj sestri Ruži Kobaš koja se vratila u Domovinu točnije u selo Bošnjaci pokraj Županje. Prekrasan susret prožet radošću i pjesmom s njom i njenom kćerkom Svjetlanom u invalidskim kolicima svima nam je bio blagoslov.
U povratku svratili smo u posjet majci Katici brata Maria u Vinkovcima, gdje smo radosni susretom zapjevali i nazdravili svim majkama.
Sretno i zadovoljno vratili smo se u Vukovar s našim vozačem bratom Franom te u kući sv.Franje spokojno zaspali puni dojmova i radosnih susreta.
U subotu, u rano jutarnjim satima imali smo poseban susret s gradončelnikom grada Vukovara Ivanom Penavom, s kojim smo mogli razgovarati , predstaviti Mjesno bratstvo, razmijeniti pitanja i poklone a susret je bio i medijski popraćen nakon kojeg je naš ministar Vjekoslav Luburić predstavio naše bratstvo . U emotivnom srdačnom susretu na kraju smo skupa i zapjevali : Ima jedna duga cesta.
Nakon susreta posjetili smo trgovinu « Borovo » gdje smo kupili čuvene „Zenge“ kod ljubazne gospođe Vesne, posjetili štand Marijini obroci, te smo doručkovali s našim dragim fratrima u samostanu, spakirali se i krenuli put Vinkovaca.
Poseban je bio putni blagoslov fra Matije ,o tome će se još u bratstvu prepričavati, kao i šalama brata Mate i Nikole.
Susret u Vinkovcima, u stanu sestre Karoline koja nas je radosno dočekala na balkonu, prožet pjesmom i osmijehom ostavio je duboki trag povezanosti u bratstvu.
Uslijedio je posjet Vinkovačkom groblju gdje smo zapalili svijeće i pomolili se ispred spomen križa poginulim braniteljima te na grobu oca od brata Maria.
A posjet sestri Ivani od brata Maria ostat će nekako poseban budući da nas je zet Dalibor dočekao s pjesmom i gitarom ispred svoga doma u kojem smo nastavili druženje opet s pjesmom“ uz nezaobilazne slavonske delicije“ ali ovaj puta uz pratnju gitare i tamburice koju je svirao i naš brat Domagoj.
Posjet i šetnja vinkovačkim korzom te slikanje ispred lampe nasred Vinkovaca značio je završetak našeg putovanja istočnom Hrvatskom i Posavinom.
U večernjim satima ponovno smo navratili u Zagreb na prenoćište u dom naših Kate i Luke gdje smo se zaista lijepo osjećali, a osim hrane i tople postelje, posavskom pjesmom uz violinu počastio nas je brat Luka.
Obilazak centra Zagreba uz braću Ninu i Domagoja bio je zaista divan.
Sutradan u nedjelju 30.listopada slavili smo svetu misu u samostanu Gospe Lurdske u 9.00.sati koju je predslavio fra Kristian Radas skupa s našim župnikom i duhovnim asistentom fra Petrom .
Nakon mise fra Kristian nas je ukratko upoznao s uređenjem crkve i prostorija samostana te sa slugom božjim ocem fra Antom Antić čiji posmrtni ostaci se nalazi u kripti unutar crkve.
Potom smo s molitvom I pjesmom na usnama uputili natrag u Frankfurt, radosna I zahvalna srca na svemu što smo doživjeli na ovom putovanju, te zahvaljivali Nebeskom Ocu i svetom Franji na darovanom hodočasničkom milostima.
Vaš brat u Kristu Mato Župarić Smoky OFS

Pretraživanje

Idi na vrh