Naše ovogodišnje čitanje biblije zavržava ovim mjesecom – Studenim, s kojim smo i počeli 2017. godine. Još u straom zavjetu imamo pročitati: Danijela, Hošeu, Joela, Amosa, Obadije, Jone, Miheja, Nahuma, Habakuka, Sefanije, Hagaja, Zaharije i Malahije, koja je zadnja knjiga starog zavjeta. Recimo nešto i o njima, redom:
Daniel je ime biblijske knjige iz Starog zavjeta. Pisac je Izraelac Daniel, koji je postao savjetnik babilonskom vladaru Nabukodonozoru II. Biblijska kratica knjige je Dn.
Pisac knjige je prorok Daniel, čije ime znači "Bog je moj sudac". U knjizi je opisao događaje, koji su mu se dogodili.
Knjiga ima dva dijela. Prvi dio (1. do 6. poglavlje) je niz od šest priča Danijela i njegovih prijatelja. Drugi dio (7. do 12. poglavlje) sadrži četiri apokaliptična viđenja. Knjiga je u originalu napisana dvojezično na hebrejskom i aramejskom jeziku. Poglavlja od 2. do 7. napisana su na aramejskom jeziku, a ostala na hebrejskom. Daniel koristi izraz "Sin čovječji" (Dn 7,13), kojim je kasnije Isus imenovao samoga sebe i time potvrdio, da je obećani Mesija. U govoru na Maslinskoj gori, Isus imenom spominje Daniela (Mt 24,15). Pojedini dijelovi Novoga Zavjeta: Evanđelje po Mateju poglavlja 24. i 25., Druga poslanica Solunjanima poglavlja 1. i 2. i Otkrivenje povezani su s Danielovom knjigom i proširuju viđenja, koja je Bog dao Danielu.
Hošea - biblijska kratica knjige je Hoš. Hošeino ime (hebr. הוֹשֵׁעַ, Hošeaʿ, Hôšēăʿ) znači "spasenje". Na početku ove knjige piše, da je sin Beerijev (Hoš 1,1) i da je knjiga napisana "u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih, u dane Jeroboama, sina Joaševa, kralja izraelskog (Hoš 1,1)". To je od otprilike 793. do otprilike 697. godine prije Krista. U tom vremenu događala se propast Kraljevstva Izrael (sjeverno kraljevstvo). Narod se odvojio od Boga i klanja se poganskim bogovima (npr. Baalu).
Po Božjoj (Jahvinoj) zapovijedi, Hošea (negdje se naziva i Ozej) oženio je bludnicu Gomeru i s njom imao dva sina Jizreela i Lo Ammija i kćer Lo Ruhamu. Dio teologa smatra, da se ne radi o stvarnom, nego simboličkom događaju, koji otkriva stav izraelskog naroda prema Bogu: "jer se zemlja bludu odala, odmetnuvši se od Jahve! (Hoš 1,2)". Ili se "bludnica" odnosi na Gomerin nemoralan život prije braka ili nakon braka. Imena djece imaju simboličko značenje. Jizreel je ime doline u kojoj se prolilo puno krvi u sukobima. Lo Ammi znači "ne-narod moj" (Hoš 1,9), a Lo Ruhama znači "nemila" (Hoš 1,6). Imena predstavljaju Božju poruku i kritiku narodu Kraljevstva Izrael. Hošea proživljava mučno iskustvo s Gomerom, što je simbolička slika kako se izraelski narod ponašao prema Bogu. Ponašanje naroda prema Bogu je bio duhovni blud (idolopoklonstvo i nepoštivanje Deset Božjih zapovijedi). Slijedi razvod Hošee i Gomere, jer je Gomera bila nevjerna. To je simbol "razvoda" između Boga i izraelskog naroda, jer je narod bio nevjeran Bogu. Na Božju zapovijed, Hošea traži Gomeru nakon nekog vremena, ali mora je otkupiti jer se prodala u ropstvo ili jer njen ljubavnik traži otkupninu. Gomera je ponovno s Hošeom, ali on odbija neko vrijeme seksualnu intimnost, što simbolizira da Izrael neko vrijeme neće imati kralja (Asirija je u povijesti uistinu osvojila Kraljevstvo Izrael i odvela u zarobljeništvo vlastodržce i dio podanika). No, Bog će biti milosrdan prema narodu, ponovno će biti u savezu ("braku") s njime (ponovno je uspostavljena država) i voli ga makar mu je on bio nevjeran.
Ova knjiga je više puta citirana u Evanđeljima (Mt 2,5; 9,13 i 12,7; Lk 23,30)i poslanicama (Rim 9,25-26); 1 Kor 15,55 i 1 2,9-10).
Joel je jedna od knjiga Biblije, dio Staroga zavjeta. Pripada u proročke knjige i to u skupinu 12 malih proroka (12 kraćih proročkih knjiga u Starome zavjetu). Biblijska kratica knjige je Jl.
Prorok Joel, sin Petuelov je drugi od 12 malih proroka. Njegovo ime znači "Jahve je Bog" i bilo je često u izraelskom narodu. Živio je između 9. i 5. stoljeća pr. Kr. Ne zna se točno vrijeme. U to vrijeme je i nastala ova proročka knjiga, koja je upućena pripadnicima naroda Kraljevstva Juda iz kojeg je bio i Joel.
Knjiga se sastoji od 4 poglavlja. U prvom je opisana navala skakavaca popraćena velikom sušom i njihovo pustošenje žetve i uroda: "Opustošeno polje, zemlja poharana. Poharano žito, vino propade, presahnu ulje (Jl 1,10)". To je bila kazna za grijehe, što je prorokovano prije toga. No, narod to nije prepoznao pa prorok Joel poziva sve na pokoru i molitvu: "Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali (Jl 2,13)". Osim pretrpljene prirodne katastrofe, narodu prijeti i neprijateljska vojska, koja se okuplja sa sjevera. Narod se obratio, a Bog se smilovao i šalje im obilje te poraz neprijatelja: "Šaljem vam, evo, žita, vina i ulja da se njime nasitite. Nikad više ne ću pustiti da budete na sramotu narodima. Protjerat ću Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i pustu, prethodnicu u Istočno more, zalaznicu u Zapadno more (Jl 2,19-20)". Pet puta se spominje dolazak Dana Jahvina, koji predstavlja osudu neprijateljima i blagoslov Božjem narodu: "Kad dođe taj dan, kapat će gore moštom, iz bregova će brizgati mlijeko, kroza sva korita riječna u Judeji voda će proteći. Vrelo će šiknuti iz kuće Jahvine da natopi Dolinu sitimsku (Jl 4,18)".
Ova knjiga se citira u Djelima apostolskim (Dj 2,17-21) i u Poslanici Rimljanima (Rim 10,13).
Amos je jedna isto proročka knjiga biblijska kratica knjige je Am. Amos je prvi biblijski pisac, čije riječi su zapisane u knjizi, prethodnik Hošea i Izaije. Prorokovao je "u doba judejskoga kralja Uzije i Jeroboama, sina Joaša, izraelskoga kralja, dvije godine prije potresa (Am 1,1)". To je bilo oko 750. g. pr. Kr. Njegovo ime znači "nosač (tereta)". Živio je u gradu Tekoa u Kraljevstvu Juda (južno kraljevstvo), ali je došao propovijedati u Kraljevstvo Izrael (sjeverno kraljevstvo). Po zanimanju je bio uzgajivač divljih smokava i pastir (stočar) (Am 7,14). U to doba, dogodio se gospodarski uspon Kraljevstva Juda i Kraljevstva Izrael, ali je narod pogotovo u Kraljevstvu Izrael klanjao se poganskim bogovima, živio nepošteno i jako se odvojio od Boga (Jahve).
Bog je poslao Amosa, da ode u Kraljevstvo Izrael. U prva dva poglavlja je navještaj osude nad Kraljevstvima Izrael i Juda i susjednim narodima. Preko Amosa, Bog poručuje narodu, da će ih kazniti jer su se udaljili od njega. Bog ih je već prije upozoravao, ali se nisu popravili: "Bez obraćenja nema spasenja (Am 5,3)". I ponovno ih potiče na obraćenje: "Tražite dobro, a ne zlo, da biste živjeli, i da Jahve, Bog nad Vojskama, odista s vama bude kao što velite da jest (Am 5,14)". Bogu nisu mile njihove svečanosti, jer je to izvanjsko bogoštovlje bez dubine. Narod je slavio Dan Jahvin kao da im je to na slavu, a prorok Amos ih upozorava, da je to dan suda i pravde u odnosu na to kako su živjeli. Mislili su, da budući da su izabrani Božji narod, da ih ne može zadesiti nikakva nesreća i da mogu raditi što im se prohtije, ali Bog ih upozorava: "Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori (Am 6,1)". Budući, da su izabrani narod trebali su živjeti po Božjim zapovijedima. Amos je prorokovao i upozoravao u Betelu, gdje je bilo svetište poganskim pogovima. Svećenik Amasja ga je ocrnio pred kraljem Jeroboamom i poručio mu da ode.
Prorok Amos imao je pet viđenja. Prva dva viđenja su pustošenje skakavaca i suša. Prorok je zamolio Boga, da se smiluje i poštedi narod. To se i dogodilo. Treće viđenje je visak: "Tada Gospod reče: "Evo, izmjerit ću viskom svoj narod izraelski; neću ga više štedjeti (Am 7,8)". Sljedeće viđenje je košarica zrela voća, što je značilo da je narod zreo za propast. Posljednje viđenje je Bog kraj žrtvenika: propalo kraljevstvo. Oni pripadnici izabranog naroda koji su grješno živjeli propast će, a pošteni će živjeti i dalje u miru. Amos naviješta na kraju dolazak Mesije, sina Davidova i Njegovo kraljevstvo mira. Oko 722. g. pr. Kr. Asirci na čelu s Salamanasarom osvojili su izraelsko kraljevstvo i odveli velik dio naroda u zarobljeništvo.
Obadija je dio Staroga zavjeta. Pripada također u proročke knjige. Biblijska kratica knjige je Ob. Najkraća je knjiga u Bibliji, ima samo jedno poglavlje, koje se sastoji od 21 retka.
Pisac je Obadija (Abdias), čije ime znači "sluga Božji". Ne znaju se podaci iz njegova života. Nije poznato ni vrijeme pisanja ove knjige. Jedni stručnjaci smatraju, da je živio u u doba judejskoga kralja Jorama (848.-841. pr. Kr.), a drugi da je živio u vrijeme razaranja Jeruzalema, 586. g. pr. Kr.
Obadija naviješta uništenje naroda Edomićana. Oni su višestoljetni neprijatelji izraelskog naroda. Izrael i Edomiti su potekli od dva brata blizanaca Ezava i Jakova. Još prije nego su se rodili, Bog je navijestio, da će stariji Ezav služiti mlađemu Jakovu. Ezav je zbog toga zamrzio Jakova (Post 27). Kasnije su se pomirili. Od Ezava je potekao edomski narod, koji je mrzio izraelski narod. Sukobljavali su se tijekom stoljeća. Npr. Edomci nisu pustili Izraelce, da prođu kroz njihovu zemlju, kad su otišli iz Egipta (Br 20,14-21) i radovali su se nakon razorenja Jeruzalema 586. g. pr. Kr. Narod Edom je postojao do 70 g. i tada nestaju iz povijesti.
U prvih 9 redaka Obadija naviješta propast Edomićana. Dalje navodi razloge za to: "Za pokolj i nasilje nad bratom Jakovom sram će te pokriti i nestat ćeš zasvagda (Ob 1,9)". Edomci su se naslađivali, kad je izraelski narod doživio nesreće (Ob 1,12). Na kraju prorokuje Dan Jahvin i spasenje Izraela.
Obadijina knjiga poručuje, da premda je Bog milosrdan i oprašta, postoje kazne zbog lošeg ponašanja. Kazna se može dogoditi i unutar roda. Izrael i Edomiti su srodni narodi. Ako pripadnici nekog naroda loše se postupaju prema srodnom narodu, doživjet će kaznu, koju je doživio idumejski (edomićanski) narod zbog zlostavljanja Izraela.
Jona jedna je također knjiga Staroga zavjeta, isto pripada u knjige "manjih proroka". Kratica knjige je Jon. Jona (Hebrejski: יוֹנָה, standarno Yona Tiberian jon'ɔh ; arapski: يونس, Yunus ili يونان, Yunaan ; latinski Ionas ; "golubica") je prorok koji je tri dana i noći boravio u utrobi kita. Živio je za vrijeme židovskog kralja Jeroboama II. (786. - 746. g. pr. Kr). Jona se još spominje i u Drugoj knjizi o Kraljevima. Knjigu o Joni priznaju kršćani i Židovi, a priča o Joni spominje se i u Kuranu.
Knjiga progovora o odnosu pobožnih ljudi toga doba, pogotovo Židova prema bezbožnicima. Mnogi pobožni ljudi su smatrali, da prema bezbožnicima, koji žive kako im se prohtije ne bi trebalo imati milosti. No Bog je poručio Joni, da ne misli tako. U knjizi se spominje Niniva, glavni grad Asirije, koji je simbol ljudske zajednice u kojoj vlada bezvlađe i bezboštvo.
Jona je bio prorok, koji je dobio od Boga zapovijed, da ide u grad Ninivu. Tamo su ljudi živjeli raspušteno i Bog ih je želio potaknuti, da se poprave preko Jone. Ali Jona nije želio u Ninivu, jer je smatrao da ne zaslužuju milost i pobjegao je brodom u Tarsis. Bog je podignuo veliku oluju i mornari su željeli spasiti Jonu i sebe, ali nisu uspjeli. Netko je morao napustiti brod, pa je ždrijeb pao na Jonu, koji je to prihvatio. Smatrao je, da će se time more smiriti, jer se zbog njega i podiglo nevrijeme. Bog je poslao kita, koji je progutao Jonu i držao ga u svom tijelu 3 dana i 3 noći. U Knjizi o Joni piše velika riba, ali u Evanđelju po Mateju (Mt 12, 38-41) spominje se Jona i piše, da je boravio u utrobi kita. Jona je od Boga tražio oprost, koji mu je oprostio i zapovjedio kitu, da ga izbaci na kopno. Jona je krenuo u Ninivu i propovijedao. Ninivljanima je rečeno, da su bili toliko zlobni da će Bog uništiti taj grad za 40 dana, a ta vijest je doprla do kralja Ninive. On je razderao svoje haljine i pokajao se, a pokajalo se i 120 000 stanovnika Ninive. Bog im je oprostio i nije uništio grad.
Jona se spominje u Novom zavjetu u Evanđelju po Mateju (Mt 12, 38-41 i 16, 1-14) i Luki (Lk 11, 29-32). Isus je razgovarao s nekim farizejima i pismoznancima i rekao im: "Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći."
Mihej je knjiga Staroga zavjeta, proročka knjiga. Biblijska kratica knjige je Mih. Prorok Mihej bio je iz grada Morešeta i obavljao je proročku službu u vrijeme Ezekije kralja Kraljevstva Jude. To je zapisano u knjizi proroka Jeremije (Jr 26,18) i to je gotovo sve što se zna o njemu osobno. Morešet ili Morešet Gat je mali grad, koji se vjerojatno nalazio na jugozapadu Kraljevstva Jude. Učenjaci raspravljaju, je li Mihej napisao cijelu ovu proročku knjigu ili njezin dio (poglavlja Mih 1-3 bez Mih 2,12-13). Prema podacima navedenima u knjizi (npr. vrijeme vladavine kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije (Mih 1,1), može se zaključiti da je Mihej živio između 742. i 701. godine pr. Kr. Mihej je živio kada i prorok Izaija.
Knjiga piše o povijesnom razdoblju za vrijeme jačanja Asirije. Kraljevstvo Izrael i Kraljevstvo Juda imali su razdoblje mira i blagostanja, koje se primiče kraju. Jačanjem Asirije, raste i opasnost od rata. U isto vrijeme, događalo se bogaćenje bogatijih skupina u društvu na štetu malih zemljoposjednika i seljaka: "Zažele li polja, otimaju ih, i kuće, uzimaju ih; čine nasilje čovjeku i kući njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu (Mih 2,2)". Mihej progovara i o pojavi poganskih rituala, kojima su se štovali poganski bogovi. U tom svijetlu, Samariji koja je prednjačila u tome, Mihej naviješta propast. Piše i o propasti gradova u Judeji, zbog njihovih zlodjela. Naviješta kako će Bog kraljevati sa svete gore Sion i donijeti pravdu, mir i sigurnost. Prorokuje, da će se Mesija roditi u Betlehemu: "A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena. Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj (Mih 5,1-4)". Naviješta i da će Asirija biti poražena, ako ih napadne. Bit će porušeni gradovi u kojima je bilo vračanja i idolopoklonstva te će tim praksama doći kraj. Bog (Jahve) tražio je od naroda (kako im je i objavljeno), da čine pravdu, ljube milosrđe i smjerno sa svojim Bogom hode (Mih 6,8). Budući da to nisu činili, već su naprotiv činili mnoga zla i opačine, prijeti im propast. Prorok Mihej u posljednjem 7. poglavlju piše o nepravdama i nepovjerenju među ljudima, nada se boljim danima i vapi Bogu za oproštenje: "Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju? Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše! (Mih 7 18,19)".
Nahum knjiga Starog zavjeta. Biblijska kratica knjige je Nah. Nahum je sedmi od dvanaest malih proroka. Njegovo ime znači "tješitelj". Ne znaju se detalji iz njegova života ni točno vrijeme nastanka ove knjige. Nahum se u Bibliji spominje jedino u ovoj proročkoj knjizi. Ima tri poglavlja.
Prorok naviješta propast asirskoga grada Ninive, zbog njezina ponosa i zloće. Nahum piše, da je "Jahve spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena (Nah 1,3)." Prije Nahuma, prorok Jona je također navijestio propast Ninive, tada su se oni obratili i Bog im je bio milostiv. Ovaj će put doživjeti kaznu, zbog svojih grijeha. Svome izraelskom narodu, Nahum piše riječi utjehe: "Da, Jahve će obnoviti vinograd Jakovljev i vinograd Izraelov (Nah 2,3)." Asirci iz Ninive bili su neprijatelji Izraelaca, osvojili su Kraljevstvo Izrael i velik broj naroda odveli u ropstvo. U nastavku se detaljno opisuje razaranje Ninive, koje se uspoređuje s razaranjem egipatskog grada Tebe 633. pr. Kr., koju su razrušili baš Asirci. U povijesti se razaranje Ninive stvarno dogodilo 612. g. pr. Kr., kada su je osvojili Medijci na čelu s Kijaksarom i Babilonci s vođom Nabopolasarom.
Habakuk na hebrejskom znači srdačan zagrljaj. Nema nikakvih informacija o Habakukovom porijeklu, plemenu, životnim okolnostima ili smrti. Moglo bi se zaključiti da je bio levitski hramski glazbenik jer na kraju njegove biblijske knjige stoji:Upravitelju na mojim žičanim instrumentima. Knjiga proroka Habakuka navodi da je napisana nakon vladanja bogobojaznog kralja Jozije 659-629.pr. Kr., dakle prije unišenja Jeruzalema 607.pr. Kr. Radnja knjige bi odgovarala ranom vladanju kralja Jehojakima. Jehojakima je postavio na prijestolje faraon Neho, a izraelska nacija je bila pod egipatskim područjem utjecaja. Pod takvim okolnostima Izraelci su smatrali da ne postoji nikakva mogućnost napada Babilona. Međutim Nebuhadnazer je porazio faraona Nehu u bici kod Karkemiša 625.pr.n.e.slomiviši time egipatsku silu. Habakuk je ranije najavljivao da će Bog podignuti narod okrutan i neobuzdan,koji prolazi prostrnstvima zemaljskim da zaposjedne obitavališta koja im ne priadaju.Strašan je i jezovit. Pravda njegova i dostojantvo njegovo od njega samog dolaze. Konji njegovi su brži od leoparda i okrutniji od vukova večernjih. Bojni konji njegovi kopitama o zemlju udaraju i izdaleka dolaze bojni konji njegovi.Lete kao orao kad se obruši da plijen proždere.Sav taj narod dolazi da bi nasilje učinio. Nadolaze lica njihova silovito kao vjetar istočni i zarobljenike skupljaju kao pijesak. Taj se narod ruga kraljevima i vladari mu za podsmijeh služe. Svakome utvrđenom mjestu on se smije, nasipava zemlju i osvaja ga. U to će vrijeme juriti kao vjetar, proći će i bit će kriv. Ta mu je snaga od boga njegova.Hab1.6do11.Tako je Habakuk vidi u viziji vojsku i konjanike nadolazeće svjetske sile Babilona. Habakuk je zanimljiv to što uči oslanjati se na Boga i upozorava na Božje sudove. I danas upozorava na svijet pun nasilja i daje odgovore:Hoće li Bog izvršiti osvetu nad zlima
Sefanija - Biblijska kratica knjige je Sef. Sefanija (Sofonije) je 9. od 12 malih proroka. Njegovo ime znači: "Jahve (Bog) je zaštitio". On spominje četiri naraštaja svojih predaka i piše, da je: "sin Kušije, sin Gedalijina, sin Amarjina, sin Ezekije (Sef 1,1)." Ezekija je bio kralj Kraljevstva Jude. Pisao je u vrijeme judejskog kralja Jošije (640. - 609. g. pr. Kr.) iz glavnog grada Jeruzalema.
Knjiga se sastoji od 3 poglavlja. U prvom poglavlju, prorok Sefanija naviješta Dan Jahvin, kojeg i kasnije puno spominje u ovoj knjizi. Dan Jahvin je Mesijina vladavina koja započinje Njegovom pojavom i sudom nad narodima te obuhvaća buduće Tisućgodišnje kraljevstvo mira. Grješnici će biti kažnjeni: "Kaznit ću u taj dan sve koji preko praga poskakuju, koji Dom Gospodara svojega pune nasiljem i prijevarom (Sef 1,9)." Ljudi su pozvani na obraćenje, da budu zaštićeni na Dan Jahvin. Neprijatelji izraelskog naroda poput Filistejaca i Etiopljana, doživjet će kaznu, zbog oholosti: "jer su se uznosili i rugali narodu Jahve nad Vojskama (Sef 2,10)." Ostatku preživjelih iz izraelskog naroda (koji su preživjeli ratove i izgnanstva), Bog obećaje blagostanje.
Knjiga ima sličnosti s nekim drugim proročkim knjigama iz Staroga zavjeta, pogotovo s Izaijom, Amosom, Joelom i Mihejem.
Hagaj (Agej) (Biblijska kratica knjige je Hag.) je prvi od tri proroka, koji pišu nakon povratka Judejaca iz babilonskog izgnanstva. O Hagajevu životu zna se, da je bio u prvoj grupi Judejaca, koji su se vratili i koji su počeli obnovu razorenog hrama u Jeruzalemu, nakon što je perzijski kralj Kir Veliki dozvolio povratak. No, s vremenom je obnova hrama prestala, zbog više razloga. Jedan od njih je što su se Judejci više posvetili uređenju vlastitih kuća, nego gradnji hrama. Stoga prorok Hagaj poručuje Jahvinu (Božju) riječ: "Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku (Hag 1,2)", da razmotre svoje puteve, prekinu se brinuti svaki za svoj dom i da nastave graditi hram. Proroštvo je naviješteno "druge godine kralja Darija (Hag 1,1)", što se odnosi na drugu godinu vladavine perzijskog kralja Darija I. Velikoga, odnosno 521./520. g. pr. Kr. Stigla je i kazna na ljude, usjeve i stoku. Nakon dvadeset i četiri dana, poslušali su Boga i nastavili obnavljati jeruzalemski hram. Druga Božja poruka prenesena po Hagaju dvadeset i prvog dana sedmog mjeseca ohrabrila je narod. Treća poruka je dvadeset četvrtog dana devetog mjeseca i u njoj je upozorenje protiv duhovnog onečišćenja. Istog dana je i četvrta Božja poruka, u kojoj je judejski namjesnik Zerubabel prikazan kao slika budućeg Kneza mira, koji će svojim dolaskom izvršiti osudu nad narodima (Hag 2,20-23). U Ezrinoj knjizi spominje se, da je obnova jeruzalemskog hrama dovršena u šestoj godini Darijeve vladavine, 25. veljače 516. g. pr. Kr.
U Hagajevoj proročkoj knjizi, 25 puta piše "riječ je Jahvina" ili "govori Jahve", ima 7 Božjih pitanja upućeni narodu i 5 puta Bog potiče Judejce, da pripaze.
Zaharija (Biblijska kratica knjige je Zah.) je drugi prorok nakon povratka iz babilonskog zatočeništva. Njegovo ime znači "Jahve se sjeća". Prorokovao je kada i prorok Hagaj, ali o različitim temama. Spominje se u Nehemijinoj knjizi, bio je glavar Idove svećeničke obitelji (Neh 12,6). Ovu proročku knjigu, Zaharija je počeo pisati "osmoga mjeseca druge godine Darijeve (Zah 1,1)". To je druga godina vladavine perzijskog kralja Darija I. Velikoga tj., 521./520. g. pr. Kr. U 7. poglavlju spominje se vrijeme: "četvrte godine kralja Darija, četvrtoga dana devetoga mjeseca (Zah 7,1)." Smatra se, da je posljednjih 5 poglavlja Zaharija napisao tek oko 480. g. pr. Kr. Knjiga počinje pozivom na pokajanje. Od 1. do 6. poglavlja opisano je 8 viđenja, koja je Zaharija imao noću. Smatra se, da je to simbolički presjek povijesti židovskog naroda s ciljem, da se ohrabri narod koji se vratio iz babilonskog zatočeništva. Simboličko krunjenje Jošue (Zah 6,9-15) opisuje kako će kraljevstvo svijeta postati Mesijino Božje kraljevstvo. Sedmo i osmo poglavlje, odgovaraju na pitanje, da li treba nastaviti dane posta i nakon povratka iz izgnanstva. Ostala poglavlja su su proročanstva nakon gradnje jeruzalemskog hrama. Sastoje se od dva govora. Prvi je o prvom dolasku Mesije. Tu je prorokovano, da će Isus ući u Jeruzalem ponizan, jašući na magarcu, mladetu magaričinu (Zah 9,10), što se i dogodilo. Mesiju neće svi prihvatiti. U drugom govoru prorokuje se drugi dolazak Mesije i konačna pobjeda Boga i njegovog naroda.
Malahijina biblijska kratica knjige je Mal. Ova proročka knjiga je posljednja napisana knjiga Staroga zavjeta. Napisao ju je prorok Malahija u drugoj polovici 5. st. pr. Kr. Nakon toga, uslijedilo je oko 400 godina "šutnje" do sv. Ivana Krstitelja i Isusova naučavanja. Malahijino ime znači "moj (Božji) glasnik". Nisu poznati detalji iz njegova života.
Malahija piše u vremenu, kada je jeruzalemski hram već ponovno sagrađen i obnovljen. Judejski narod više se ne klanja lažnim bogovima kao prije babilonskog izgnanstva, ali je nevjeran i ravnodušan prema Bogu. Narod je uputio osam pitanja Bogu, a On im je odgovorio preko proroka Malahije. Odgovori počinju riječima: "vi pitate". Bog im poručuje, da ih i dalje voli. Kritizira svećenike zbog ravnodušnosti i nemara. Oni su žrtvovali Bogu slijepu, hromu i bolesnu stoku (Mal 1,8), a zdravu čuvali za sebe. Narod je dobio opomenu, zbog razvoda i mješovitih brakova s nevjernicima, koji su častili lažne bogove. Nisu ni postojani u dobru: "Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka! Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih (Mal 3,6-7)." Narod je pomislio, da se ne isplati biti dobar, kada se zli izvuku i napreduju. Bog ih poziva na obraćenje, hvali pravedne, obećava nagradu onima koji se poprave, a sud i kaznu pokvarenima: "I tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi. Jer evo dan dolazi poput peći užaren;oholi i zlikovci bit će kao strnjika (Mal 3,18-19). Na kraju se naviješćuje Dan Jahvin i spominju se Mojsije i Ilija. Ova proročka knjiga citira se u Novom zavjetu oko 20 puta.
S ovih dvanaest malih proroka završavamo Stari zavjet. Zu to nastavljamo do kraja čitati i knjigu Sirahovu , koju čitamo od kraja kolovoza. U novom zavjetuZavršavamo s knjigom otkrivenja, posljednjom knjigom Biblije, ali poslije nje pročitat ćemo još neke tekstove iz Evanđelja i zaključiti kratkim tekstom iz Prve poslanice Korinćanima.
Svima koji su bili nepokolebljivi i ustrajni u čitanju kroz proteklu godinu velika čestitka, jer proteklu godinu protkali su Božjom riječju, svakodnevno se družeči s njom. Svaka naša izgovorena riječ ima svoje značenje i smisao jedino u vječnoj Riječi!!!
Za tablicu za studeni kliknite ovdje.
