Papa o sakramentu pomirenja

Ako oslabi iskustvo Boga, nestaje i osjećaj za grijeh – to je stvarnost koja se u današnje vrijeme osjeća vrlo raširenom, upozorio Benedikt XVI. Vatikan, (IKA) –
Potrebno se vratiti u ispovjedaonicu, mjesto na kojemu se slavi sakrament pomirenja, ali i mjesto na kojemu valja češće "boraviti" da bi vjernik pronašao milosrđe, savjet i utjehu, i da bi osjetio da ga Bog voli i razumije, istaknuo je 11. ožujka papa Benedikt XVI. primajući svećenike, sudionike tečaja o sudištu koje ocjenjuje unutarnji vidik ljudskih djela, koji je organizirala Apostolska pokorničarna. Papa ih je potaknuo da ljepotu i veličinu Gospodinove dobrote pokažu današnjim ljudima koje stavlja na kušnju relativizam koji zamračuje savjesti.
Ako oslabi iskustvo Boga, nestaje i osjećaj za grijeh – to je stvarnost koja se u današnje vrijeme osjeća vrlo raširenom. Ali, ako se ljudima pruži pomoć u susretu s Bogom kao dijalogu spasenja s dobrim Ocem koji ih ljubi, obraćenje srca tada vodi do drukčijega načina života i do odricanja od zla. Glavni posrednik i sredstvo za taj susret su svećenik i sakrament pomirenja. Na tim je mislima Sveti Otac razvio svoje razmišljanje pred stručnjacima i svećenicima koji su sudjelovali na spomenutome godišnjem skupu Apostolske pokorničarne.
 
"Kriza" sakramenta pokore, o kojoj se često govori, traži objašnjenje prije svega od svećenika i njihove velike odgovornosti u odgoju Božjega naroda za radikalne zahtjeve evanđelja, napomenuo je Papa. Taj sakrament osobito od njih traži da se velikodušno posvete slušanju sakramentalnih ispovijedi te da hrabro vode stado kako se ono ne bi prilagodilo mentalitetu ovoga svijeta, nego da zna donositi i odluke koje idu protiv struje, izbjegavajući nagodbe ili kompromise.
 
Ti su kompromisi tipični za sadašnji kulturno okruženje koje je obilježeno hedonističkim i relativističkim mentalitetom koji želi ukloniti Boga s obzora života, koji ne podupire stjecanje jasne slike o uporišnim vrednotama te ne pomaže u razabiranju dobra od zla i razvijanju ispravnoga osjećaja za grijeh. Ne smijemo, naime, zaboraviti da između slabljenja iskustva Boga i gubitka osjećaja za grijeh postoji neka vrsta zatvorenoga kruga, upozorio je Papa.
 
Svećenikov se lik treba isticati u opreci s tim osobnim i zajedničkim zastranjenjima, istaknuo je Papa te kao uzor na kojemu se valja nadahnjivati istaknuo sv. Ivana Mariju Vianneyja, od kojega se može naučiti neiscrpno pouzdanje u sakrament pokore, te ojačati sposobnosti koje su bit svećeništva, odnosno duh molitve, evanđeosko siromaštvo, osobni i intimni odnos s Kristom, i slavljenje mise, ali i snažna osobna pokornička dimenzija. Svijest o vlastitim ograničenjima i potreba pribjegavanja Božjemu milosrđu radi oprosta, radi obraćenja srca, te kako bismo bili poduprti na putu svetosti, temeljni su u životu svećenika. Samo onaj tko je prvi osjetio veličinu Božjega milosrđa, može biti njegov uvjereni navjestitelj i prenositelj. Za to je važno, pojasnio je nadalje Papa, da svećenik ima stalnu asketsku vježbu obogaćenu zajedništvom s Bogom, te da se posveti neprestanome dopunjavanju u učenju moralne teologije i humanističkih znanosti. U slobodnim uvjetima u kojima je danas moguće vršiti svećeničku službu, svećenici svoj odgovor na poziv trebaju živjeti na "uzvišen način", jer samo onaj tko svakoga dana postaje živa i jasna prisutnost Gospodina, može kod vjernika pobuditi osjećaj za grijeh, ohrabriti ih i pomoći u rađanju želje za Božjim oprostom, poručio je Benedikt XVI.

 

 

 

Pretraživanje

Idi na vrh