Redoviti susreti Trećeg franjevačkog svjetovnog reda su 1. i 3. subota u mjesecu.

FSR (Franjevački svjetovni red) je 24. 5. 2014., sa svojim duhovnim asistentom posjetio Wartburg i Marburg. Ovaj svoj cjelodnevni izlet smo nazvali Putovima sv. Elizabete Ugarske, jer Elizabeta Ugarska, koja je i zaštitnica Franjevačkog svjetovnog reda, provela je svoj život u ova dva grada.
Početak puta je bila sveta misa u 7:30 sati, koju smo proslavili u župskoj kapelici.

Nakon sv. Mise krenulo se na put Prema Wartburgu. U Wartburgu prva je stanica bila Elizabethen plane, mjesto gdje je bila bolnica koju je financirala sv. Elizabeta, uz bolnicu se nalazio samostan, od kojeg su još vidljivi ostaci! Tu su pale i prve fotografije uz kip sv. Elizabete koja u naručju drži buket ruža (S ružama u rukama se Sv. Elizabeta najčešće i prikazuje. To je poznati događaj iz njenog života.- Jednoga dana dok je nosila u svojoj pregači kruh za siromahe, susrela se sa svojim mužem, koji je tada bio protiv toga da ona pomaže siromahe, ne toliko jer je on tako želio, nego više zbog obzira prema svojoj majci koja je bila protiv toga i tužila sv. Elizabetu mužu. Sumnjivi muž je zatražio da mu Sv. Elizabeta pokaže što nosi u pregači. Kada je sv. Elizabeta otkrila pregaču u pregači nije bio kruh, nego veliki buket ruža). Tu smo još čuli tekst koji govori o važnosti toga mjesta i izmolili pobožnost sv. Elizabeti.
Nakon toga smo krenuli u podnožje dvoraca, gdje smo ručali. Nakon ručka uspeli smo se u dvorac gdje nas je čekao, po dogovoru, vodič. Vodič nam je kroz razgledavanje dvorca ispričao zanimljive priče o Wartburgu i sv. Elizabeti. Zanimljivo je i kako je nastao grad Wartburg. Kralj Ludwig je volio lov i jednog dana dok je bio u lovu, svidjelo mu se mjesto gdje je sada dvorac. Ali to zemljište, to malo brdo, nije pripadalo njemu. Tom prigodom je rekao: „Warte Berg du wirst mein!“- „Čekaj brdo bit ćeš moje!“ tako se i dogodilo! Po tome je i ovo mjesto i dobilo ime Wartburg. I on je počeo razmišljati kako da dođe do tog zemljišta. Došao je na ideju da pošalje 12 svojih vitezova, da uzmu zemlje s njegovih posjeda i pospu po tom brdu. Jer je tadašnji zakon bio da svatko može graditi što hoće na svojoj zemlji. Onda je nakon toga sagradio na brzinu neki drveni dvorac da obilježi teritorij, kako nitko drugi tu ne bi došao graditi. Zbog toga je čak bio prozvan i od kneza da opravda gradnju dvorca i da dokaže da je zemlja njegova. Ludwig se zakleo da je zemlja njegova, a po zakonu na svojoj zemlji može raditi što hoće. Knez mu je povjerovao je tada se držalo do zakletve i ona je mnogo značila. I nakon toga je Ludwig stupio u gradnju kamenog dvorca koji se je sve više proširivao jer je trebalo više prostora za raskošne gozbe koje je volio. Tu smo još vidjeli i bogato izrezbarene kapitele koji su tada imali na svojim kućama samo moćnici i bogataši. U podrumu dvorca danas su izloženi ostaci posuđa iz tog vremena i mnogo različitog izrezbarenog kamena koji je također bio znak bogatstva. Prostorija u kojoj je boravio knez imala je veliki kamin i već tada jednu vrstu podnog grijanja. U blagovaonici su na zidovima skupocjeni tepisi, ručno napravljeni, kojih je rad nekada trajao i pet godina. Tu se nalazio i stol za ručanje – za vrijeme ručka poslužnici bi skinuli gornju ploču stola, odnijeli u kuhinju, sve na njoj namjestili za ručak i ponovno sve servirano vratili u blagovaonicu. Soba u kojoj je boravila sv. Elizabeta danas je cijela u mozaiku, koji je djelomično i pozlaćen. Mozaik u njenoj sobi sadrži preko dva miliona dijelova. Mozaik prikazuje scene iz života sv. Elizabete. Vidjeli smo i kapelicu u kojoj se je u ono vrijeme svaki dan slavila sv. misa. Na kraju smo vidjeli veliku raskošnu salu koja je bila namijenjena za gozbe i razna glazbena natjecanja. U početku je bila manja, s vremenom su skinuli krov i nadogradili je. U toj velikoj Sali nalazi se cijela povijest Wartburga u slikama. Važno je još napomenuti da se u tom dvorcu jedno vrijeme skrasio i Martin Luther, pod lažnim imenom, gdje je prevodio Bibliju s latinskog na Njemački.
U to vrijeme je bilo jako važno da dvorani s vremena na vrijeme pođu u grad u svečanom mimohodu. Osim tvoga dvorani bi organizirali zabave i pozivali građane u dvorac. I jedno i drugo im je bilo jako važno, da ih ljudi upoznaju, da ostanu poznati i ugledni u narodu, da se pamte i poslije smrti!
Nakon toga smo krenuli na vidikovac, odakle se vidi cijeli Wartburg! Tu smo se pomolili sv. Elizabeti i krenuli dalje prema Marburgu.
U Marburgu smo prvo posjetili crkvu sv. Elizabete, koje je Evangelistička crkva. U njoj je u početku bilo položeno tijelo sv. Elizabete. Tu je bio njen grob. Kasnije je tijelo premješteno u obiteljsku grobnicu po nalogu njenog nećaka, ali grog je ostao netaknut u crkvi. Grob je specifičan po slici koje se nalazi na grobu. Naime, velikaši bi na svoje grobove uz svoje tijelo slikali rodbinu i druge važne i ugledne ljude, a na grobu sv Elizabete uz njeno tijelo su naslikani prosjaci i bolesnici o kojima je ona cijelog svog života skrbila. Na oltaru pokraj groba je još jedna zanimljiva slika koja prikazuje isusa raspetoga u krevetu, kako sv. Elizabeta brine o njemu. Naime, brinući se za bolesne, sv . Elizabeta bi te bolesnike bez doma donosila u dvorac i njegovala. Jednom prilikom svekrva ju je tužila mužu da ima muškarca u njihovu krevetu, kada je muž sv. Elizabete to došao provjeriti u krevetu je vidio raspetog Isusa. Kasnije se obratio i njen muž Ljudevit i posto uz svoju ženu svetac.
Nakon obilaska prekrasne crkve uz crkvu smo pročitalo malo o povijesti tog mjesta i pomolili se, prije polaska u dvorac Marburg! Po dolasku kod dvorca nakon osobnog razgledavanja izmolili smo krunicu i lagano puni dojmova krenuli na put prema Frankfurtu! U Frankfurt smo stigli oko 21 sat, pomalo umorni, ali zadovoljni krenuli svatko svojoj kući.
Ovaj put Možemo nazvati i Hodočašće, jer smo posjetili mjesta života i djelovanja Sv. Elizabete i sve to proželi svetičinim primjerima i okrunili zajedničkom molitvom.

Fra Ivan

Pretraživanje

Idi na vrh